Cesije (ustupi potraživanja) i promjene dužnika

Cesija je ključni pravni instrument u poslovnim odnosima koji omogućava prijenos tražbine s jednog vjerovnika na drugog. U ovom članku istražujemo vrste cesije, njihove značajke te razliku između cesije i drugih srodnih pravnih instituta kao što su preuzimanje duga i pristupanje dugu.

Što je cesija?

Cesija je promjena vjerovnika u poslovnom odnosu, prema kojoj umjesto starog vjerovnika – cedenta, u poslovni odnos s dužnikom ulazi novi vjerovnik, pri čemu dužnik (cesus) i tražbina, ostaju neizmijenjeni.

Cesijom postojeći vjerovnik (cedent) prenosi svoju tražbinu prema dužniku (cesusu) na novog vjerovnika (cesionara). Za prijenos tražbine cesijom nije potreban pristanak dužnika (cesusa).

Cesija je pravno gledajući, dvostrani ugovor između postojećeg vjerovnika (cedenta) i novog vjerovnika (cesionara), a dužnika je potrebno samo obavijestiti da je ustup tražbine izvršen.

Važno je reći da je ugovor o cesiji akcesoran, što znači da mu u pravilu prethodi neki drugi pravni posao koji je razlogom cesije (npr. plaćanje duga, kupoprodaja, ustup na ime zaloga, davanje kredita i sl.).

Cesijom se može ustupiti cijela tražbina, no i dio tražbine.

Postoji više vrsta cesija:

Značajke cesija:

Redovitom cesijom stari vjerovnik (cedent) ustupa novom vjerovniku (cesionaru) svoju tražbinu koju ima prema svom dužniku (cesusu). Kod ove vrste cesije nije nužno da je stari vjerovnik ujedno i dužnik novog vjerovnika.

Kod cesije umjesto ispunjenja/plaćanja nužno je da stari vjerovnik (cedent) duguje novom vjerovniku (cesionaru) te takvom vrstom cesije prestaje dugovanje starog vjerovnika (cedenta) prema novom vjerovniku (cesionaru), no prestaje i tražbina starog vjerovnika (cedenta) prema dužniku (cesusu). Jedino što preostaje nakon takve cesije je tražbina novog vjerovnika (cesionara) prema dužniku (cesusu).

Cesijom radi ispunjenja (naplaćivanja), obveza starog vjerovnika (cedenta) prema novom vjerovniku (cesionaru) prestaje tek kada novi vjerovnik (cesionar) naplati ustupljenu tražbinu od dužnika. Svrha cesije radi ispunjenja je da umjesto starog vjerovnika (cedenta), novi vjerovnik (cesionar) naplati tražbinu prema dužniku (cesusu), ali je svrha i ta da novi vjerovnik (cesionar) tom naplatom od cesusa (dužnika) naplati svoju tražbinu koju ima prema cedentu (starom vjerovniku), a po naplati da višak preda cedentu (starom vjerovniku).

Cesijom radi osiguranja ustupanje tražbine je učinjeno radi osiguranja tražbine novog vjerovnika (cesionara) prema starom vjerovniku (cedentu), pri čemu je novi vjerovnik (cedent) dužan brinuti o naplati tražbine pažnjom dobrog gospodarstvenika te nakon naplate, starom vjerovniku (cedentu) predati višak naplaćenih sredstava.

Što su promjene na strani dužnika?

Ugovorom o preuzimanju duga dolazi do promjene dužnika, tako da umjesto postojećeg dužnika dug preuzima novi dužnik (preuzimatelj duga), uz pristanak vjerovnika.

Bitno je naglasiti da sve dok na ugovor o preuzimanju duga, vjerovnik ne da pristanak ili ako odbije dati pristanak, ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora u preuzimanju ispunjenja.

Smatra se da je vjerovnik dao svoj pristanak ako je bez ograde primio neko ispunjenje od novog dužnika (preuzimatelja duga), koje je ovaj učinio u svoje ime.

Ugovorom o pristupanju dugu, pristupatelj dugu se obvezuje vjerovniku da će ispuniti dugovanje dužnika, ako dužnik to ne učini.

Treći (pristupatelj dugu) stupa u obvezu pored dužnika, s time da se može obvezati da će ispuniti cjelokupni dug dužnika ili samo dio duga.

Ugovor o pristupanju dugu se sklapa između vjerovnika i trećega (pristupatelja dugu), bez sudjelovanja dužnika. Ugovor je moguće sklopiti čak iako se dužnik tomu protivi, no svakako dužnik nema pravne osnove protiviti se ispunjenju duga od strane treće osobe.

Ipak, postoje dvije pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi ispunjenje duga od strane preuzimatelja duga bilo valjano:

obveza mora biti dospjela, i
neispunjena od strane dužnika.

Vjerovnik ovim ugovorom dobiva “dva dužnika” (dužnika i pristupatelja duga), jer već otprije ima pravo tražiti ispunjenje bilo od dužnika, a ovim ugovorom stječe potraživanje prema trećemu (pristupatelju dugu).

Međutim, odnos između dužnika i pristupatelja dugu ne može biti solidaran, jer solidarnost između dužnika i pristupatelja dugu ne može postojati budući da između njih nema nikakvog pravnog odnosa.

Pristupanjem treće osobe tuđem dugu, stari dužnik se ne oslobađa svoje obveze i njegov pravni položaj ostaje neizmijenjen.

Ugovorom o preuzimanju ispunjenja, treća osoba (preuzimatelj) se obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku. To je dakle dvostrani pravni posao, o kojemu se vjerovnik ne obavješćuje, niti daje na isti pristanak.

Kod ugovora o preuzimanju ispunjenja, vjerovnik nije ugovorna strana (radi se o dvostranom ugovoru) te nema nikakva prava prema preuzimatelju ispunjenja, niti nikakve obveze.

Važno je naglasiti da preuzimatelj ispunjenja ne preuzima dug, niti pristupa dugu, nego se samo obvezuje dužniku ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku.

Dakle, preuzimatelj ispunjenja ne postaje dužnik vjerovnika.

Mogućnosti uređenja međusobnih odnosa – prikaz kroz praktični primjer

Osim gore navedenih razlika između cesija, vrlo je bitno razlikovati ugovore o cesiji u odnosu na promjene na strani dužnika – ugovor o preuzimanju duga, ugovor o pristupanju dugu i ugovor o preuzimanju ispunjenja.

Ugovorne strane mogu svoje međusobne odnose riješiti ugovorom o cesiji, ugovorom o preuzimanju duga, ali i ugovorom o asignaciji, ovisno o ciljevima koje žele postići.

Navedene mogućnosti uređenja odnosa izlažu se na primjeru u nastavku:

Pretpostavimo da u trenutnom odnosu A duguje B, B duguje C, pa je tako:

A dužnik B,

B je vjerovnik A, a ujedno B je i dužnik C.

Reguliranje međusobnih odnosa kroz cesiju umjesto plaćanja
B kao cedent (stari vjerovnik) ustupa C (cesionar, novi vjerovnik) svoju tražbinu koju ima prema A (cesus, dužnik), čime podmiruje svoje dugovanje prema C. Sklapanjem ugovora prestaje dugovanje B prema C.
Reguliranje međusobnih odnosa kroz cesiju radi ispunjenja (naplaćivanja)
B kao cedent (stari vjerovnik) ustupa C (cesionar, novi vjerovnik) svoju tražbinu koju ima prema A (cesus, dužnik). Sve međusobne obveze prestaju tek kada A ispuni obvezu prema C, za razliku od cesiju umjesto plaćanja kod koje samim sklapanjem ugovora prestaje dugovanje B prema C.
Reguliranje međusobnih odnosa kroz cesiju radi osiguranja
B kao cedent (stari vjerovnik) ustupa C (cesionaru, novi vjerovnik) svoju tražbinu koju ima prema A (cesus, dužnik), radi osiguranja tražbine C prema B. C je dužan brinuti o naplati ustupljene tražbine, a po naplati višak predati B.
Reguliranje međusobnih odnosa kroz preuzimanje duga
A (kao novi dužnik) preuzima dugovanje B (stari dužnik) prema C (vjerovnik), a kojim preuzimanjem duga se stvara tražbina A prema B koje se potom kompenzira s ranijom protutražbinom B prema A. Obveza B (stari dužnik) prema C više ne postoji između navedenih subjekata, jer je preuzeta ugovorom o preuzimanju duga (A je preuzeo dug od B).
Reguliranje međusobnih odnosa kroz asignaciju
A (kao upućenik – asignat) na temelju upute B (uputitelja – asignanta) prihvaća ovlast da u ime B podmiri obvezu B prema C, a ujedno C (primatelj upute – asignatar) prima ovlast da ispunjenje primi u svoje ime. Za razliku od cesije umjesto plaćanja i preuzimanja duga, kod ugovora o asignaciji, međusobne obveze prestaju tek s ispunjenjem upute (podmirenjem obveze A, primanjem ispunjenja C).

Dakle, isti poslovni odnos između dužnika i vjerovnika može biti reguliran kroz ugovor o cesiji umjesto ispunjenja/plaćanja, ugovor o cesiji radi ispunjenja (naplaćivanja), ugovor o cesiji radi osiguranja ili kroz ugovor o preuzimanju duga odnosno kroz ugovor o asignaciji, ovisno o poslovnim interesima i dogovoru ugovornih strana.

Svoje poslovne možete regulirati putem inovativnog alata za reguliranje poslovnih odnosa putem cesija, promjena na strani dužnika te asignacije, na stranici solucio-debit.com.

Zaključno

Razumijevanje cesije i njenih različitih oblika, kao i razlika u odnosu na druga obračunska plaćanja, poput preuzimanja duga i pristupanja dugu, ključno je za učinkovito upravljanje financijskim i poslovnim odnosima. Navedenim obračunskim plaćanjima pravno se reguliraju dužničko-vjerovnički odnosi tako da prestaje ili se mijenja određena obveza. Uspješno korištenje ovih pravnih instituta može znatno unaprijediti poslovnu stabilnost i financijsku likvidnost uključenih strana.

Primjeri dokumenata

Kako biste se što ispravnije uredili međusobne poslovno-financijske odnose , korisno je imati primjere potrebnih dokumenata. Na web stranici e-ugovor.com možete pronaći primjere relevantnih dokumenata.

Dokumenti vezani uz cesije i promjena na strani dužnika odnosno poslovno-financijske odnose:

26. srpnja 2024. godine.

Inovativna platforma s lako prilagodljivim primjerima ugovora koja vam omogućuje da samostalno izradite svoj ugovor online.

Posjeti e-Ugovor.

NAPOMENA: Informacije na ovoj web stranici ne smatraju se pravnim, financijskim ili bilo kojim drugim savjetom odnosno pomoći, nego samo sadržavaju određene općenite informacije radi boljeg razumijevanja odnosa i/ili podlogu za procjenu od strane korisnika te nisu prikladne za primjenu na pojedinačni specifični slučaj odnosno određene slučajeve korisnika. Ne odgovaramo za bilo koju štetu, gubitak ili trošak niti bilo kakvu drugu vrstu izravnog ili neizravnog gubitka (npr. gubitak dobiti, gubitak određenog klijenta ili tržišta, gubitak financijskih ili bilo kakvih drugih podataka, narušavanje reputacije, gubitak poslovne mogućnosti itd.) koji proizlazi iz izrađenih dokumenata, poslovnih odluka, potpisanih ugovora itd. donesenih na temelju informacija, sadržaja, podataka itd., sadržanih u ili ovoj web stranici.